fbpx

Muzej Hajduk Veljka

Muzej Krajine Negotin
Vere Radosavljević 1
http://muzejkrajine.org.rs

„Glavu dajem, Krajinu ne dajem“ je bio njegov životni moto. Koji je vaš?

Hajduk Veljko Petrović (1780-1813), vojvoda Krajinski, poznat je po mnogobrojnim podvizima odbrane Negotinske krajine i granice istočne Srbije. Njegov životni moto „Glavu dajem, Krajinu ne dajem“, lična hrabrost i junaštvo vrlo brzo su ga učinili jednim od najvećih srpskih heroja o kome su se pesme pevale i još za života uvodile u legendu. Srpski Vožd Karađorđe ga je imenovao za vojvodu i poverio da čuva Negotin, gde je junački poginuo braneći Krajinu od Turaka. Najveći srpski kompozitor Mokranjac mu je posvetio VI rukovet.

Kuću u kojoj je smešten Muzej Hajduk Veljka zidao je 60-tih godina 19. veka oborknez negotinski Todorče. Barutana se nalazi u porti Saborne crkve Svete Trojice u Negotinu. Zidana je kamenom i do danas je u potpunosti sačuvala svoj autentičan izgled. Činila je sastavni deo utvrđenja „Baba Finke“ a danas je njen jedini ostatak, pošto je utvrđenje srušeno 1883. godine.

Hajduk Veljko je sa vrha Baba Finke posmatrao negotinska polja, na njoj se pripremao za okršaje s Turcima. Cim bi konjanici najavili da Turci idu iz pravca Timoka, Veljko bi udario dlan o dlan, što je bio znak da se sedla Kušlja. „I dok su becari opremali Kušlju, Veljko bi oblacio svecano odelo, a Stana mu je vezivala iznad glave svilene gajtane od cepkena. U silav bi stavljao dva pištolja, a preko grudi krivu sablju. U kubure bi isto tako stavio dva pištolja. Prije nego što bi pojahao Kušlju, sam bi dobro pregledao kolane, a za to vreme Romi su svirali. Izlazilo se na zadnju kapiju; Abraš je bio redovno s desne strane Veljka. Romi su svirali za njima, kao na kakvom veselju, sve dok ne bi poodmakli u negotinsko polje. Tada bi Veljko samo znakom ruke davao na znanje da se sviraci vrate.“